Što li si htjela kad si mi dala
obraze nježne, ruku malu
Zašto si ljubav osmjehom krala
i mojoj patnji pružala šalu

Ti živiš sama u svome svijetu
i možda misliš moje je vrijeme
Pa zimu stvaraš u tuđem ljetu
i vreloj nadi poklanjaš sjene

Prisjećam se noćas dana što su bili
daleko od onog što je moglo biti
Svi trenuci prošli u bol su se slili
samo kiša suza ponovo će liti

Ako se jednom za drugog bude
rađala ljubav u tvome srcu
Bit će mi vjeruj istinski drago
da vidim sreću bar na tvome licu

Последна редакция от allpetrov - 24.01.2012, 15:46